moj mali je opasan

"....- Sokrate, ostalo, meni se čini, lijepo zboriš, ali ono o duši mnogo sumnje budi u ljudi, da je više nema, kad se s tijelom rastane, nego propada i gine onog dana, kad čovjek izdiše, te čim se od tijela stane dijeliti i izlaziti, rasprša se poput daha ili dima, - i nema je više.
Ta kad bi ona negdje bila sama za se na okupu i prosta od toga zla, što si ga ovčas razložio, mnogo bi bilo, Sokrate, lijepe nade, da je istina, što ti govoriš. Ali tomu, da duša, kad čovjek izdahne, traje te ima neku snagu i svijest, može biti da treba nemalo dokazivanja i potvrde. ..."

...kako covjek koji mora imati nekoga tko će misliti za njega može obavljati najodgovorniju dužnost u državi?
...zašto me u dušu dirne svaka Lička pjesma?
...po kojem principu radi poluautomatska motika?
...kako to da je ljudski rod (kao cjelina) još uvijek tek nasilno dijete u pubertetu?
...s čim hrane one purane iz Pazina da narastu ko telad?
...zašto svi poštuju zakon gravitacije a ne poštuju prometne znakove?
...zašto se ja uopće mučim sa ovim pitanjima?
Nema smisla

Moje ime je Bud Spencer. Ne, ne taj junak najveći od svih...junak koji ima velku tibu i bradu ko četnik. Ja sam mali kaktus uzgojen zbog komercijalnih razloga i do prije par sati sam sjedio i gledo svoja posla na polici u dućanu. Kao i svaki drugi kaktus težio sam da budem što bolji u ...hm pa u bivanju kaktusom. Samo, samotan je takav život gdje se nemožeš nikome ni približiti da ga ne ubodeš. Izveo sam jednom tako žutu maćuhicu na čevape i kako je došao tenutak da ju poljubim – ono katastrofa. Cijelu sam ju piknuo. Počela je histerično vikat da sam budala pa „idijote jedan nisi tu trebao ući !!!“ i svašta još. Ni dan danas mi nije skroz jasno šta je to bilo.
No, danas sam se preselio kod jedne slatke djevojke sa malo pjegica na nosu (koji su mi jako dragi jer u njima mogu anticipirati evolucijski preduvijet za bodlje) i njenog momka malo blesavog ali ima dlake na leđima.
Maćuhica i mnogi drugi me nisu voljeli. Nisu vidjeli da ispod svih ovih bodlji i žabokrečinaste boje krije draga biljka sa puno pozitivne energije i malom potrošnjom vode.
Ali moji prijatelji Pjegica i Čupko (kako ih od milja zovem) su prepoznali moje kvalitete i primili me kao svog.
Ja njima uljepšavam dane, a oni mene zauzvrat drže na suncu, i vode mi daju i tak....čak su mi i dali ime koje izvrsno opisuje moj bucmast, opasan i veseo izgled.
I sad sam sretan

Netko reče da je čuđenje početak filozofije... početak onog trenutka u ljudskoj svijesti kada se zaradi dovoljno, i imaš dosta, te je posao gotov pa umjesto da spavaš - čudiš se kako to ovca gricka sijeno, kako lastavice lete, pa kako nijedan avijon nemože letit ko lasta i tako.... i onda se jednom zapitaš zašto postojiš.......i onda nakon što pročitaš Platona, Aristotela, Kanta, Ničea, Malnara, Hašeka i druge shvatiš da si tu zato da ti bude lijepo i da se trudiš da drugima bude lijepo. Tak!
No, da se vratim na naslov - največe čuđenje koje sam ikada doživijo je kad se napiješ ko čep pa gledaš di se to nalaziš, i zašto si uopće gol i kako to da te guza boli?... i sve se tako čudiš i shvatiš da ustvari ništa neznaš.. i da ti je najbolje odma otvoriti još jednu pivu da dođeš k sebi.

I daaaaaaaaaaa!!!!!!!!! Nakon dugog golgeterskog posta Ceshnjofka Shpekich briljantnom akcijom, koja je pocela duplim pasom sa igracem sredine terena, Poletom Elanom, te se nastavila slalomom kroz protivnicki kazneni prostor, postize zgoditak za pobjedu svoga kluba. I dok je publika u deliriju izvikivala njegovo ime CESNJOFKA SHPEKICH CESNJOFKA SHPEEEEEEEEEEEKICH taj inace samozatajan mladic je otrcao do svog suirgaca Elana poklonio se njegovoj asistenciji. Koji sportski duh, zajednistvo, igracima nogometnog kluba Malo Selo je prijateljstvo i ljubav najvaznije. Iako rijetko pobjeduju, tribine njihovog stadiona (popularno zvan "Pashnjak" jer je stari ded Jozha navek govoril za nogometashe da su konji) su uvijek pune bas zbog osjecaja pripadnosti necem posebnom i cistom, a i dernek poslije svake tekme dobro dode. Nekad se okrene janje koje je prilikom zagrijavanja za utakmicu jos bezbrizno blejilo, nekada odojchek i kulen i prshut i kobasice...pa se obilno zalije sa gajbama piva, a kada ekipa pobjedi nade se i neko dobro vino i tamburasi. Kad nema tamburasa obicno se pusti neki dobri stari rok.
Ali da moj sportski izvjestaj ne postane putopisni roman, puno cestitki nasem Shpekichu te dobar tek i ZIVJELI !